Tako super recept ideja i toliko zanimljivih stvari koje bi se o smokvama mogle ispričati (Adam + Eva + smokvin list, činjenica da su Rimljani guske tovili smokvama, Don Juan i smokvica, da ne spominjem kako neki „papaju smokvice“ – oprostite ali stvarno nisam mogla odoljeti), a meni nikako da se sve to posloži u glavi u nešto što ima glavu i rep.

Ipak, jednu svoju nedoumicu s vama moram podijeliti, a riječ je o sljedećem: kako je moguće da „hajde u smokve“ i „hajde k vragu“ imaju približno isto značenje? Pa koji bi luđak poželio nekome tko mu baš nije drag da ide u smokve? U tako slatko i ukusno voće? Ja sigurno ne. Smokve bih lijepo ostavila za meni drage ljude, a ovi drugi nek’ se snalaze.

Danas vam nudim početnu ideju za daljnje eksperimentiranje, a vi mi javite ako imate nekih svojih sličnih ili boljih kombinacija. U svakom slučaju, ovo je toliko jednostavno, a ukusno da nisam mogla čekati dok mi dođe muza pa da smislim pametan post. Sklepala sam ovo prije ručka za doslovce 5 minuta, otrčala slikati rezultat u vrtu i već smo za 10 min svi bili za stolom, a nakon ručka smo se osladili smokvama zajedno sa sladoledom od vanilije.

I za kraj ću vam se potužiti: danas mi je sve ispadalo iz ruke (u DM-u sam srušila tri stvari, od toga me prodavačica prostrijelila pogledom dvaput) pa sam na samom kraju ručka, dok sam razmišljala kako je baš fino što se te smokve tako brzo naprave i što oko njih nema puno gnjavaže i što ovo i što ono… tras. Ostadoh bez zadnje smokve koja je bila preda mnom. Morat ću ih ponovo napraviti.