Kako je sutra prvi dan jeseni, odlučila sam vas počastiti nečim od čega će vam kuća odmah zamirisati po jeseni – toplo i domaće. Ima nekoliko okusa i aroma kojih mi u mnogim jelima nikad nije dosta: čokolada je izvan konkurencije, a češnjak u tom poretku zauzima počasno drugo mjesto. Ako mene pitate, češanj češnjaka će i najanemičniji umak na bazi vrhnja za kuhanje malo prodrmati i dati mu priliku da preraste u pošten zalogaj.
Rijetka su jela u kojima ne volim barem naznaku arome češnjaka pa sam barem što se jedne stvari u životu tiče 100 % sigurna: ne moram se bojati vampira.
Pečeni češnjak već godinu-dvije stoji na mom popisu za isprobavanje, ali tek sam se jučer bacila na taj eksperiment. Zašto sam toliko odugovlačila, sam Bog zna jer sve što treba jest pokoja glavica češnjaka, malo ulja i sat vremena koji možete provesti kako god vas volja jer pećnica obavlja sam posao umjesto vas.
Možda se pitate što s pečenim češnjakom? Svašta. Okus mu je slatkast i pomalo orašast i mnogo je blaži od svježeg češnjaka. Možete ga koristiti u dresinzima za salate, u hummusu i ostalim namazima, kao dio marinade za pečeno pile, kao dio premaza za bruschette, aromatičan dodatak za pire ili tjesteninu… U što sam ga ja ubacila, vidjet ćete za koji dan.
