Sa mnom vam žive Fićo i Kićo.

Fićo nije auto, a Kićo ne pjeva božićne pjesme.

Fićo je fikus – jedina biljka koja godinama preživljava sa mnom bez obzira na duge periode suše koje mu povremeno priuštim (nisam vam ga slikala jer se jadnik još uvijek oporavlja od posljednje takve epizode za koju me sram uopće javno priznati koliko je trajala). Zna on da ga ja zapravo jako volim pa mi oprosti tu moju nesmotrenost.

A Kićo je pak priča za sebe.

Lani, dva-tri dana prije rođendana sjedala sam i prevodila neku seriju, zaboravih više koju (sigurno neku jako pametnu).

Zvono. Dignem se i vidim na ekranu portafona poznatu majicu (istu onu na pruge sa slika iz posta o gericama), a ispod ruke kutija na kojoj piše KitchenAid. OMG!!! E, ako me tad srce nije uhvatilo, teško će. Dakle, VIP je doletio iz Dubrovnika, otišao po KitchenAid i došao mi preuranjeno čestitati rođendan. Ako sam se i nadala da će doći (bio je izjavio da neće moći jer ima jako puno posla), nisam ni sanjala da će se pojaviti koji dan prije i to s mikserom koji je dotad bio samo mračni predmet mojih želja. Zapamtio čovjek moj uzdah kad smo preko telefona komentirali nešto što je u tom momentu Ana Ugarković kuhala i pojavio se s mikserom mjesecima poslije.

Sasvim vam je jasno da taj mikser doživljavam prilično osobno i sentimentalno i zato sam se oduševila kad mi se javila Nataša, predstavnica KitchenAida (cura je čudo – puna energije, miksa, promovira, vozi off road i bavi se svačim nečim što meni, Anki-antiadrenalinki, nikad ne bi palo na pamet) i pitala me da se nađemo. Švrljala je po blogu, nešto i skuhala i javila mi se, a brzo poslije toga na ručku smo grickale srdele i razgovarale o mikserima.

Objasnila mi je sve, i što sam znala i što nisam. KitchenAid je američki brend i njihovi se robusni kućanski aparati proizvode u SAD-u, i to već sto godina (dobro ajde, malo lažem: od 1919. ali to je skoro sto godina). Uglavnom, otkad su ih počeli proizvoditi, ti mikseri u sebi imaju jednak mehanizam. Kad je nešto u startu dobro, ne treba puno prtljati po tome. Počeli su kao industrijski mikseri, prvi je naručitelj bila američka mornarica, a već su 1930. poprimili konture dizajna koji imaju i danas.

Kad ga stavite na pult, tamo će i ostati. Nema brige da će odskakutati kao laganiji mikseri, a ima i deset brzina, što je puno više od prosječnih miksera. Za kućnu upotrebu proizvode dva modela: Classic i Artisan. Classic ima nešto slabiji motor i manju zapremninu i dolazi samo u bijeloj boji, a Artisan je malo jači i dolazi u cijeloj paleti boja pa se može naći nijansa za apsolutno svaku kuhinju (kad ih gledaš onako u katalogu, ne znaš koji bi prije).

Mene moj KitchenAid (Kićo) Classic odlično i poslušno služi – miksa kreme, tuče bjelanjke i mijesi tijesto (dobijete po tri nastavka s njim), a ovom prilikom sam ga upogonila da mi smiksa sastojke za kolač koji sam već davno bila obećala Maji Danici. Pravoj gurmanki treba dati nešto fino i sezonsko, a rješenje – kolač od maslinovog ulja – sam našla u kuharici Ane Ugarković Danas kuham. Jedino sam umjesto muškata koristila prošek koji uvijek imam pri ruci i umjesto bijelog šećera svijetlo smeđi šećer.