*Ako vas zanima samo kolač od datulja – mrak je. Sočan, karamelast, bez puno petljanja i prikladan za lijenu nedjelju ili za neku mini proslavu. Samo nabavite ugodno popunjene, mekane datulje. Procedura ukratko: namoči i izblendaj datulje. Ostale sastojke ubaci u mikser, dodaj datulje i voilà. Karamel – sve u jedan lončić i kuhaj cca 5 min.

A za vas ostale, hrabre – lektira u nastavku.

Svake godine u rujnu lamentiram malo o stanju na blogovima i društvenim mrežama. Evo izdanja za 2022. – ovaj put s velikom dozom optimizma.

Današnjim danom navršava se punih 15 godina otkako pišem blog. Taj ga rođendan čini najstarijim food blogom u Hrvatskoj.

A ovo “pišem blog” vrlo je labava kategorija. Cijelu 2022. na njemu nisam objavila ništa do ovog posta. Dobro ste pročitali: ništa. Ako ste usred kolovoza išli potražiti najnoviju ljetnu salatu, sigurno ste naišli na božićne mini stollen štruce (odlične su btw, a i Božić je na vratima pa možda i nije loše da su pri vrhu stranice #SveJeStvarPerspektive).

Blog je i dalje moja virtualna baza, mjesto gdje ćete brzo i lako pronaći sve što od recepata tražite, ali većinu sadržaja preselila sam na druge kanale. Dnevne informacije i aktualnosti silom prilika najviše su na društvenim mrežama, posebice na Instagramu. A srž mog druženja s vama, ono što je ranojesenskog popodneva poslije studentskog ljenčarenja na plaži 30. 9. 2007. započelo na besplatnoj Indexovoj platformi bloger.hr – ona ljubav prema hrani, receptima i svemu lijepom u životu, naše razmjene – to se preselilo na newsletter.

I taj je newsletter već stabilno na svojim nogama, oko Božića će navršiti treću godinu i dio je ove priče koji mi donosi najviše zadovoljstva. Evo primjera posljednjeg za one koji ga ne primaju, a ako pročitate i svidi vam se, pridružite se Familiji kako od milja zovem sve one koji su na listi. Vratio mi je malo starog blogerskog osjećaja koji mi je jedno vrijeme nedostajao do te mjere da sam razmišljala da sve pogasim. Jer iako je to “samo recept” (ali već smo se složili da #ReceptNijeSamoRecept), iza svakog teksta stoji vrijeme i trud. Nekad nešto brzinski, a nekad toliko truda da znam i sama sebe pitati “pa dobro, što ti to uopće treba?” Ali ljubav je to. I teško se za nju može naći racionalno objašnjenje (ima li i kod vas onih nekih parova za koje se uvijek iznova, baš svaki put kad ih sretnete, pitate što ih je pobogu spojilo?).

Zanimljivo mi je pratiti koliko se toga promijenilo u ovih 15 godina koliko iznutra promatram blogersku scenu koja se u nekom trenutku stopila sa scenom društvenih mreža. A promatra to skupa sa mnom gotovo jednako dugo Andrea, još jedna veteranka koju mi je blogerski svijet podario za pravu prijateljicu u stvarnom svijetu (u paketu s njih još tri, ali to zaslužuje poseban post ili priču). I smijemo se nekad koliko je prije bilo teško išta naučiti, išta skužiti. Dobar dio toga morale smo same, metodom pokušaja i (jako puno) pogrešaka. Danas je predivno koliko je toga lako dostupno i bilo tko voljan malo klikati i učiti, može sve puno lakše i brže nego tada.

U početku, dakle, bijaše blog. Spor, s ritmom objavljivanja jedan, dva ili tri puta na tjedan. S hrpom komentara i razmjena iskustava ispod svakog posta. Svaki tekst imao je osobnost onoga tko ga je pisao i lako sam mogla bez puno truda nepotpisani tekst pripisati pravoj autorici.

Društvene mreže ušuljale su se kao pomoć promociji toga sadržaja i pomalo sve preuzele. U početku je i to bilo zabavno, dinamično i donekle osobno. I dalje volim njihovu neposrednost i smatram ih korisnima i nužnima (za posao, ne toliko privatno), ali puno je copy-pastea i često mi se dogodi da autora više ni ne nazirem iza fotografije ili tekstića.

Pobjegla sam djelomice od toga skupa s vama i preselili smo se u inbox. Svakog mjeseca ili svaka dva dobijete moje pismo s malo novosti iz života, malo preporuka za one lijepe stvari u životu i s PDF knjižicom s 4-5 recepata koji imaju neku zajedničku nit vodilju. Taj paket maila i PDF-a promatram kao jedan mali magazin koji vam stvaram. I vjerujem da imate šesto čulo za to koliko u tom stvaranju uživam jer mi je poslije svakog poslanog izdanja inbox pun što kraćih (jedno malo slatko hvala) što duljih poruka u kojima i ja od vas štošta naučim. Zatvara se tako lijepi puni krug.

Nakon dvije i pol godine ritam sam malo prorijedila na svaka dva mjeseca, ali u jednoj od tih inbox razmjena punog kruga stigao mi je i prijedlog za nešto sasvim novo. Tako da ćemo uskoro, na treći rođendan newslettera imati još jednu novost.

“Hrabro,” komentirali su neki s kojima sam to uživo pretresla, ali moram priznati da mi upravo taj hrabri dio daje puno volje za dalje. Nakon cijelih 15 godina, umjesto zasićenja, novi vjetar u leđa. Veselim se podijeliti ga s vama, a u međuvremenu blogorođendan slavimo s nečim brzim, jednostavnim, po izboru moje mame.

Žene određene životne dobi nauče koliko je važno pojednostaviti. Tako je ona za svoj nedavni rođendan poželjela da joj napravim ne tortu nego kolač koji je već neko vrijeme htjela isprobati. Kolač od datulja – britanski sticky date pudding. Jedan koji smo na ovom blogu već vidjeli. Tih istih davnih blogerskih dana, u starom fotografskom ruhu koje mi je uvijek zabavno jer pokazuje da se vježbom toliko toga može (tada sam bila uvjerena da su fotke u postu m.r.a.k).

A sad idemo na recept – kao što sam gore već spomenula, sočan, brz i jednostavan, a može imati pravi wow efekt. Ako volite spoilere: sve može biti riješeno uz pomoć jednog lonca i dvije zdjele.