U školi smo kao djeca redovito godinu započinjali sastavima s naslovom u stilu: „Došla je jesen“ pa u toj tradiciji nastavljam i u ovim ne baš osnovnoškolskim godinama. Ali što jest, jest: jesen je stvarno tu. Nebo je sve sivije, japanke sam s uzdahom spremila u policu da čekaju neke bolje dane, stabla u drvoredu na putu do kvartovskog Konzuma svaki dan imaju sve manje lišća na sebi, a sve više pod sobom, tramvaji su sve nagužvaniji kako ljudi pomalo odustaju od odluka o zdravom životu koje su donijeli s prvim zrakama proljetnog sunca. A što je, tu je. Treba iskoristiti što se iskoristiti da i uživati u svemu lijepom što jesen nosi.

A nosi ona puno toga lijepog. Kod mene je ova jesen mirnija i ljepša nego prošla. Raspored sam si lijepo posložila, upisala se na neke tečajeve koje sam dugo omjerala, stan sam počistila od nagomilanih nepotrebnih papira, časopisa, odjeće koju ne nosim i prošli sam vikend proslavila svoj rođendan bez velike pompe, nekih grandioznih kolača ili bučnih zabava – mirno i veselo i dosad najljepše u životu. Tim je povodom u moju kuhinju sletjela i jedna svemirski dobra naprava o kojoj ću vam uskoro štogod napisati samo kad je još malo bolje testiram.

Dakle, stari papiri, nenošene cipele i odijelo, časopisi, skripte, materijali za nastavu, prevedeni ugovori, bye bye. Zadržavam samo ono što zaista vrijedi i veselim se novom. To uključuje puno učenja (Loreta, Andrea, Nataša, jeste spremne?), fotografiranja i kuhanja.

A i ova mermelada zadržava samo ono najbolje, i to najbolje od rane jeseni. Što se mene tiče, to su definitivno kruške. Već ste prošlih godina mogli shvatiti koliko su mi drage, a ove godine imam nešto zaista posebno: mermeladu od krušaka i lavande. Ovog sam se ljeta i jeseni poigrala sa zimnicom i pravila sam mermeladu od šljiva (dvije vrste), mermeladu od krušaka i vanilije, mermeladu od rajčica prema ponešto izmijenjenom Monikinom receptu i ovu mermeladu o kojoj ću vam danas pisati. Međutim, najljepši dio priče bio je što sam ovaj put razdijelila skoro sve teglice i što u frižideru trenutačno imam dvije ili tri. Nemojte misliti da sam sad tu neka Majka Tereza od Mermelade, ali bilo je lijepo vidjeti vesele osmijehe onih kojima su teglice bile upućene.

Oko mermelade nema neke velike frke: voće, cukar, možda neki začin i to je to.

Više o postupku provjere gustoće mermelade i o steriliziranju staklenki u ovom postu.

p.s.

Hvala vam svima na čestitkama za 4. rođendan bloga – nadam se da ćemo se nastaviti družiti barem još toliko!