Nisam zadnjih dana baš znala što da vam ovdje napišem. Nije da fali recepata, dapače, ali falilo je vremena i iskreno – nisam htjela nešto napisati samo tek toliko da napišem. Jedna od omiljenih izreka na koje sam naišla u ovih svojih dvadesetak godina glasi: „Don’t talk unless you can improve the silence“ (Ako ne možeš poboljšati tišinu, ne govori) i mogu vam reći da se nje uglavnom u životu nastojim i držati. Da se barem isto može reći i za naše političare i neke osobe iz javnog života.

Vodeći se dakle tim principom zaključila sam da će biti puno bolje da šutim i da se umjesto pisanja nečega bez glave i repa pošteno naspavam. Odlučila sam da si san više dok sam još u studentskim danima neću uskraćivati – za to će biti i više nego dovoljno vremena kad počnem raditi.

Ali danas je zato jedna najobičnija mala kockica kvasaa promijenila situaciju po pitanju pisanja (nabolje). Zar nije nekako veselo kupiti kockicu kvasa? Znate da je morate potrošiti u poprilično kratkom roku i znate da obično ide u nešto čemu se svi vesele. To znači da kad ga kupite, kvas s vama kući nosi cijelu paletu mogućnosti.

A onda ga na ključni dan otpakirate i pred vama leži mala kocka puna potencijala – mekana kocka specifičnog mirisa sposobna da od hrpe brašna i tekućine napravi nešto slasno i rahlo, nešto što će cijelu kuću ispuniti onim domaćim mirisom zime (zime u koliko-toliko pozitivnom smislu tj. u onom koji nema nikakve veze sa snijegom). Kvas za mene znači upravo to – domaću atmosferu: buhtle, krafne, kruh.

Danas mi je, iskreno rečeno, bilo lijeno poći do pekare. Znala sam da ću dan provesti začahurena doma što mi po ovoj temperaturi savršeno paše i odlučila sam želju za kuhanjem zadovoljiti pečenjem kruha. Već spomenuta mala kocka puna potencijala strpljivo je čekala u hladnjaku. Nisam željela napraviti sasvim običan kruh pa sam iskombinirala nekoliko recepata i rezultat se nalazi ispod. Za integralno brašno odlučila sam se zahvaljujući ovomjesečnoj temi „Ajme koliko nas je!“ koju je u početku osmislila monsoon, a ovaj mjesec je domaćica mamajac. Mjendule sam dodala tako da se u kruhu nešto „događa“, a u skladu sa zdravom varijantom integralnog brašna, upotrijebila sam i smeđi cukar.

Sve u svemu – vrlo slasno i u kombinaciji s malo meda ili džema idealno za nedjeljni doručak.

i to ako je još babin džem s cijelim šlivama koji je u zg stigao
zapakiran u teglici na kojoj piše “bon appetit” …

Ako vas bademi podsjećaju isključivo na slatko – ne morate se brinuti. Ovdje se uklapaju savršeno i ovaj biste kruh mogli poslužiti i uz najslaniji ručak.