U banci u koju nosimo polog od Pantarula na šalteru radi draga službenica koja već godinama čita ovaj blog. Kad sam prošli put išla poslom u banku, kaže ona meni između ostalog:
- Na tvoj blog svratim kad mi treba nešto što nije komplicirano i što mogu na brzinu, za 5 minuta.
Nasmijala se pritom onako malo urotnički, kao da u tome ima nešto subverzivno. Samo bez straha – svima nam dobro dođu takvi brzinski asevi iz rukava.
Evo zato danas još jednog recepta koji odgovara upravo gornjem opisu.
Ostala mi od trudnoće još 3 kg s kojima sam se *kao* odlučila uhvatiti ukoštac. I tako čim ja odlučim da ću pripaziti što će biti na jelovniku, e baš me tad uhvati najveća inspiracija za kuhanje i što je još gore, pečenje.
Umjesto da se opirem porivu, potražila sam nešto što bi tu i tamo moglo igrati ulogu zobene kaše (koju naprosto obožavam i vrlo često jedem, ali nekad dobro dođe malo promjene). I našla sam pravu stvar u kuharici dlakavih bajkera. Nisam čak ništa ni mijenjala osim što sam ubacila malo vanilije. A, moram nešto, tek toliko.
Tako uvijek pri ruci imam nešto slatko za krizne situacije, a osim toga, ovi su keksi sa zobenim pahuljicama odlični uz jutarnju kavu (davno se tom temom nisam bavila ovdje, ali da, počela sam piti kavu – jedna jutarnja i to je to). Sad kad su dani već pomalo hladniji, sve više maštam o toplim dekicama, vrućim šalicama i popratnim zalogajima.
No umjesto daljnih hygge elaborata, evo za kraj malo brojki, čisto da ne kažete da se u sve ove godine nikad nismo bavili statistikom.
Količina posuđa koja se zaprlja: 2 zdjele + 1 žlica
Minuta pripreme: 5
Minuta u pećnici: 15
Broj dobivenih keksa: 20
Kalorija u svakom keksu: 125
Zadovoljnih ukućana: u našem slučaju 3
Puta napravljeno u zadnjih tjedan dana: 2
