Danas idemo s nečim Žuži-Jelinek style (vidite da su i točkice u điru i da je sve pomalo retro).
Kažu da put do muškog srca ide kroz želudac, a ako je to tako, ja ću vam reći da autocesta vodi palačinkama s dulce de lecheom. Definitivno. Nevolja je u tome što se taj jadni dulce kuha sat vremena u najboljem slučaju, a u biti rijetko kad imam vremena toliko visiti nad štednjakom s kuhačom. Dakle, bijah u potrazi za nečim bržim, a jednako efektnim. I eureka.
Francuzi to zovu confiture de caramel (‘marmelada od karamela’) i riječ je o karameli koja ima idealnu gustoću za mazanje. Sve mazivo dolazi u obzir: palačinke, keksići, kruh (tako to Francuzi rade) pa čak i opcija idem-skrivećki-sa-žlicom-u-frižider-da-me-nitko-ne-vidi (a onda u mraku kuhinje pod svjetlom frižidera susretnete još jednog ukućanina s istom misijom). Recept sam pronašla na jednom francuskom blogu, ali mrvicu sam promijenila omjere i dodala malo soli za zanimljiviji okus.
Točno toga dana kad sam zamutila sav taj karamel (kao i obično, nije mi palo na pamet da smanjim količinu pa sam dobila trostruko više nego što mi je trebalo), došla mi je moja draga Kika na pola sata da se malo išćakulamo dok mi je njezin dragi popravio svjetlo koje je otkazalo poslušnost u kupaonici. To je bila idealna prilika da se nabrzinu zamute palačinke. Muška strana je ovaj put zakazala i nije pojela niti jednu jedinu, ali žene su ponosno počistile sve što je bilo na pjatu (neke su se usput malo i izmeljale :)).
Da rezimiramo: recept je brz, trebaju vam samo najobičniji mogući sastojci i opasno je dobar. Držati izvan dohvata odrasle djece s problemom samokontrole. A što se tiče one autoceste koju sam vam spomenula na početku, evo još jedan mali hint: palačinke + karamel / dulce de leche + krema od mascarponea iz posta o kolaču od mrkve + kap cimeta.
